|
|
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Želim te sanjati,
želim sanjati tvoje dodire,
poljupce, uzdahe i riječi.
Tvoju kosu,
tvoje oči,
tvoja usta,
tvoj osmijeh,
tvoj parfem,
sve tvoje želim da bude moje,
želim biti jedno s tobom,
jedno tijelo,
jedna duša,
jedno srce.
Volim kad me pogledaš i nasmiješ se,
tako si...
SAVRŠEN...
i najljepše je,
gledati te neprestano,
gledati te u oči,
u pogled koji mi prodire u dušu,
koji mi trga srce,
koji mi razara misli i ponavlja riječi,
riječi koje onda stalno kruže u meni i nikad ne prestaju
: volim te, volim te..
Prolaziš mi žilama i ulaziš u ruke koje te diraju,
ulaziš u usne koje te ljube,
ulaziš u srce koje osjetiš kako kuca,
ispunjena tobom,
ispunjena tvojom ljubavlju ne želim otići,
ne želim da mi bude hladno,
ne želim da se pomakne kazaljka na satu,
želim da taj trenutak traje vječno,
neprekidno,
taj trenutak koji gori i divlja u meni,
koji čini sve drugo nevažnim,
nebitnim...
moje srce...
koje te voli,
koji te gleda i ne želi stati i otići
jer ti si centar njegovih želja,
njegove mašte,
njegovih snova i njegovih nadanja…
želi zauvijek biti tvoje...
znaj da sam te dugo čekala...
Da...
Dugo sam te čekala u noćima..
Da dodješ i ljubiš me...
Da mi sapućeš...volim te...
Da me miluješ svojim rukama...
Konačno sam to i dočekala...
Znaš da volim tvoj dodir...
Znaš da mi jedino ti trebaš..
Uzmi me..osjeti moje tijelo kako
Drhti u tvojim rukama..
Zatvori oči...
Ljubi mi vrat...znaš da to volim..
Ja ću se nježno nasloniti na tvoje rame..
I šaputati...
Jedini moj....
Volim te...
Evo mene, opet, nakon dugo vremena.. No, ovaj put za razliku od prošlih postova sam sretna... Ne samo sretna... Da mogu letjeti- poletjela bih od sreće... Konačno, uživam u svakom trenutku svoga života... Više se ne moram skrivati... Sada živim svoj život, bez skrivanja pred svojima sa osobom do koje mi je stalo... Koju jednostavno obožavam...
Bilo je to jedne hladne večeri 14.3.... izišla sam sa Atanom van, u Maestro. Tamo smo srele Marija i njenog dečka... oni su htjeli ići u Royal... No, dobro. Neće nas ubiti ako uđemo tamo i malo se zabavimo... bilo nam je super... plesale smo... i brzo nam je došla ponoć, vrijeme kada smo trebale krenuti... Uzele smo jakne, a ja sam u tom trenutku vidjela njega,... znala sam ga od prije, prvi sam ga put vidjela u Konzumu, bio je presladak, zajebavao je sestru jer se ošišala, bio je malo zlo, prije smo se i dopisivali, ali se nikako nismo mogli dogovoriti da izađemo... morala sam mu priči... rekla sam Atani da idem samo jednu osobu pozdraviti pa idemo... hmm... nikad neću zaboravit taj trenutak... Bio je iznenađen kad sam došla do njega... Poljubila sam ga u obraz, a on je rekao da sam promašila... Nisam znala u tom trenutku što da napravim... Nikad nisam tako zablokirala... Bojala sam se da ne napravim neki krivi korak... nikad se nisam tako osjećala- čudno... nikad mi nije bio problem priči dečku i pričati s njim čak i poljubit ga... ali s njim.. jednostavno sam zablokirala... pozdravila sam ga i otišla van na stražnja vrata kroz stanicu... Čula sam kako netko zove moje ime... Okrenula sam se i vidjela njega... Izašao je na druga vrata... Rekao mi je da dođem do njega... Atana me pričekala, a ja sam otišla k njemu... Rekao mi je da sam nešto zaboravila unutra i poljubio me... Isuse Kriste, nisam uopće znala što mi se dogodilo... Bila sam izvan sebe.. nisam mogla zaspati... čekala sam njegovu poruku... mislila sam da je to samo prolazna avantura i da mu je trebala samo zabava za večeras.. ali da je tako ne bi uopće izašao van kad je znao da idem kući... Sve mi je to bilo malo čudno... Dogovorili smo se da ćemo se naći idući vikend.. cijeli tjedan smo se dopisivali... Bili smo zajedno nekoliko vikenda nakon toga... stalno bi se dopisivali... Rekao mi je da ne voli plave... ali da mu se sviđaju smo dvije... ja i još jedna plavuša... nije mi rekao koja... od tada se nismo čuli... čak tjedan dana. mislila sam da je gotovo i da sam mu samo igračka... opet sam otišla u Royal... Trba je htio biti samnom.. Izašli smo van razgovarati... Tada je naletio on... Mislio je da sam ja s Trbom... Ali, to uopće nije bilo tako.. Ja i Trba smo samo pričali jer je on htio biti samnom jer sam ga podsjećala na Dariju, njegovu neprežaljenu ljubav... Srećom pa smo to riješili... Rekao mi je da je mislio biti samnom ali da više nije siguran što želi... A kvragu.. mislila sam da sam sve uprskala... ali ipak nisam,.. na kraju smo ipak završili skupa... stalno je govorio kako je on savršen... bio je tako umišljen... ali, u stvarnosti nije takav... to je govorio samo da bi se meni dokazao... on je mali NEVINI ANĐELAK...eto, još smo uvijek skupa i baš nam je super... nakon pola godine i nešto sitno kad sam im se ja odlučila reći moji su "prihvatili" našu vezu... A ja to nisam mogla vjerovat... stvarno sam presretna radi toga.. sada se ne moramo skrivati i to je super.. Postoji jedna pjesma koja ide nekako ovako:
Zašto me u obraz ljubiš,
neću da ti budem drug,
promaši bar centimetar,
poljubac će biti dug...
Ta pjesma opisuje naš prvi poljubac... poljubac koji ću pamtiti do kraja života...
Iako me ponekad neke stvari podsjete na prošlost i rastuže me... više ne živim u njoj... počela sam svoj život iz početka... s njim... sa svojim jednim i jedinim gosp. Savršenim... Svaki od tih imena kako ga nazovem nosi posebnu priču... Ali, o tome drugi put.. Ne želim se sada vraćati u prošlost... Želim uživati u ovim trenutcima sreće... Želim da tako bude duugo, duugo...
Dragi moj, Đorđe... Nemaš pojma koliko sam sretna s tobom i koliko mi znači svaki tvoj pogled ili lijepa riječ...
Sve što mi je ostalo od tebe
samo su sjećanja
neke jadne, blijede ali vrijedne uspomene
bili smo glavni glumci
tog davnog života
koji je nekad i imao smisla
a danas nema ništa...
nema nas...
tek ponekad naviru te male sličice
no ti si ih odavno pospremio
u sive ladice
svojih misli
i ne otvaraš ih…
Znaj, tada
moja je samoća bila
duboki tamni ocean
a ti si bio krhki brodić
koji plovi njime…
nosila sam te…
njihala
na valovima svojim…
budila te zrakama sunca
koje je izlazilo iz mene…
šaputala sam nježno tvojim jedrima
u zlatne sutone…
ali more kao more
ima i drugu stranu-
kad poludi…
Kad je more otkrilo drugu stranu
moćni je val prelio tvoju krmu
nisi izdržao
i sada si samo još jedan brod
na dnu oceana…
Nema te više u mom životu…
Ne kao prije…
Sada volim drugoga…
I moje srce pripada njemu…
A ti si samo uspomena
Koje se ponekad sjetim…
Ove stihove poklanjam tebi. .
jedinom svjetlu u tami života,
jedinoj kapi vode u dugim sušama Sahare.
Mjesečina prohladne večeri,
nosi me k tebi,
a svjetlo tvojih očiju i toplina zagrljaja
postaju jedina utjeha.
Sada znam da sam se pronašla,
da sam svoju dušu našla u tvojoj
svoje treptaje srca zamijenila tvojima.
I u ovom trenu
dok sanjam da usne svoje lagano spuštam na tvoje,
dok ti u treptaju sekunde poklanjam sebe
i bezuvjetnom čežnjom želim tebe,
u ovom trenu želim zaustaviti vrijeme
i nastaviti sanjati zajedno s tobom.
I onda dok udišemo isti zrak,
dok isto sunce obasjava naša lica
i dok u sjaju tvojih očiju gledam svoju sjenu,
želim da vidiš moje snove
čuješ moje misli
i osjetiš moje slutnje.
I noćas za sve to živim
Noćas dok u tami sniva grad . .
san će se tiho spustiti i na moje oči
a one će sanjati . . samo tebe ljubavi. . .
. . i ove zvjezdane noći.
No, prije nego što utonem u san
moram ti nešto reći,
ali ne znam kako da ti riječima opišem
ono što osjećam.
Najlakše mi je reći volim te!
ponekad kad te pogledam,
onako slučajno, nehotice,
u trenu mi se vrati misao koja potvrdi pravilo:
"tebe je nemoguće ne voljeti".
Volim te zbog toga što me voliš,
volim te zato što me slušaš
jer me tješiš
i nasmijavaš.
Volim te zato što ti vjerujem.
Bila sam na dnu
i ti si me izvukao,
za tebe živim i tebe volim.
Samo tebe...
Naučio si me voljeti,
naučio si me živjeti,
i zato te volim.
Volim tvoje oči što me gledaju,
ruke koje me grle,
usne koje me ljube.
Volim tebe jer me voliš,
ti si mi sve
jer pokazao si mi sreću,
pokazao mi ljubav
pokazao mi život, koji živim za tebe.
volim te zbog onog što jesi,
zbog tvoje iskrenosti i optimizma.
volim te jer si stvaran, realan...
volim te jer si poseban!!!
i znam,
da kad sam s tobom,
tvoj pogled će mi reći sve što osjećaš,
tvoj će mi zagrljaj pokazati koliko je to snažno,
a tvoje "volim te" sve će to potvrditi.
volim te jer si kraj mene, sa mnom i u meni.
još ti samo želi reći:
"hvala ti za sve"!!!
Mislim da sam ovaj put u pjesmi uspjela sve reći... žao mi je što je sve ovako ispalo tj. zato što misliš da nisam sretna... Nikad nisam bila sretnija nego sada... No, ponekad se sjetim svoje prošlosti... sjetim se lijepih, ali i ružnih trenutaka... Ali to je samo prošlost... samo uspomene... Moja sadašnjost je drugačija... Ona pripada tebi... Ako te bilo što još zanima- pitaj me... Rado ću ti objasniti sve i koliko god to bude bilo potrebno puta ponoviti... Svakog jutra budim se za tebe... Svake noći molim se za tebe....Svaki moj san si ti... Volim te, usprkos svim tvojim manama i nepromišljenim stvarima koje radiš... Volim te takvog kakav jesi... Tisuću puta sam ti rekla VOLIM TE i nije mi žao... Želim da znaš što osjećam prema tebi... Znaj da što god ti život donese ja sam uvijek uz tebe- u dobru i u zlu... i kad si ssam, kad te srce boli, kad ti suza krene, sjeti se da ima netko tko te voli... sjeti se da postoji osoba koja će ti pomoći, dati ti podršku i nikad te neće iznevjeriti... Jer mene vodi ljubav- vodi prema tebi... Želim da... svaki put kad si negdje sam pročitaš ovo i da znaš da sam uvijek tu za tebe... Ja sam uvijek blizu tebe- u cvijeću, moru, šumi, Suncu, zraku... i u tvom srcu... i neka te ove riječi napisane samo za tebe, podsjete na mene- osobu koja te zauvjek voli...
Opet sam se sjetila onih dana
kad skupa smo šetali plažom, ljubili se i grlili...
Nije nas bilo briga šta drugi misle o nama...
Bili smo sami sebi dovoljni...
a onda...
rekao si zbogom i sve je nestalo u trenu...
srušilo se...
baš kao kula od karata...
Nestala je moja sreća,
moja radost,
na mome licu više nije bilo onog osmjeha,
nije bilo ni sjaja u očima...
Ostala je samo tuga...
Neizmjerna tuga i bol...
Bol koja je iz dana u dan rasla u mom srcu...
Više nisam znala što osjećam,
Ljubav ili mržnju...
ali...
Ne, nisam te mogla mrziti...
Ne poslije svega...
Bio si moj svijet
i bez obzira na to što si ga srušio
ja te ne mogu mrziti...
Ali isto tako više te ni ne volim...
Koliko me god bolila sjećanja na tebe
moram si priznati da to više ljubav nije...
Moje srce je, dragi, postalo tuđe...
Ne pripada više tebi i ne čeka te...
Moje srce, dragi, opet voli...
Moje usne opet ljube...
Ali, ne tebe...
ne ljube osobu koju su toliko čekale...
Nakon svega, znam...
Uzalud je bilo čekanje...
sva ona patnja i bol...
sve je bilo uzalud...
tek sad znam da me ne voliš...
ali isto tako znam da moje srce sad voli drugog...
Mi smo bili priča bez sretnog završetka...
mi smo bili dva potpuno različita svijeta...
dva različita planeta...
ali to nismo znali...
Pokušali smo zajedno..
Nije išlo...
Nešto je bilo jače od nas...
naši su životni putovi različiti
naše životne priče drugačije...
ali jedino što nam je zajedničko je djelić prošlosti
djelić koji smo proveli skupa...
sada, dragi, znaj da si mi nekad bio sve,
ali sada je to mjesto pripalo drugome...
Evo me nakon dugo vremena... nadam se da su neke osobe shvatile da ja mogu bez obzira na osmijeh koji je na mom licu biti tužna... I da se nisam promjenila ni najmanje... Mjenjaju se stvari oko mene, ali ne i ja... Ja sam samo igračka kojom sve promjene upravljaju... Vremena se mjenjaju... Prijateljstva raskidaju... Ali ja ostajem ista... Osoba nakoju se ovaj dio odnosi će shvatiti, a za vas ostale nisam baš sigurna... Pozz svima... pusa
Budi uvijek blizu, ne ostavljaj me,
svojim budnim okom pazi na mene.
brani me od tuge, životnih teškoća,
zlobne okoline, nedaća i zloća.
Budi uvijek blizu, za ruku me primi,
snažno me zagrli, k sebi me privini.
Budi mi utjeha, budi moje sve
I kad život prođe, ne ostavljaj me.
Obriši mi suze, na licu mi smijeh donesi
na oblake, među zvijezde, na krilima
me ponesi. Nauči me što je
život, što radost, a što san.
Budi uvijek blizu,
uljepšaj mi svaki dan.
I kad život novu stranicu okrene
budi uvijek blizu...
Uvijek uz mene...
Evo mene nakon dugo, dugo vremena... Puno toga se promjenilo... neke stvari na bolje, neke na lošije... ali, ide nekako... Samo što ne znam odakle da počnem...
Stalno me pituju gdje sam ja? da me nikada ne vide u gradu... e pa, evo me.... Uživam... U zadnje vrijeme petkom idem sa Maxom, Zubijem, Škaljcem i Radulovićem u Josipdol.... Inaće, Zubiju je cura tamo... a i ostali iz ekipe uživaju i mute nešto sa curama... A ja... ja uživam igrajući biljar... Baš mi je dobro... Istina, cure baš i ne igraju biljar... ali... uvijek se nađe iznimka... Npr. JA... Obožavam biljar... trenutačno sam u nekoj fazi maštanja... pa ću riješiti neka ili/ili pitanja...
DAN ili NOĆ
-Noć... Danju je uvijek sve nekako ubrzano. Ali noću... Mirno... Vrijeme opuštanja... Ali isto tako vikendom vrijeme zabave....
VATRA ili VODA
Hmmmm.... Doista ne znam... Voda me smiruje... Volim šetati uz more ili jezero... Kao da ta voda ima neku posebnu čar... Kao da zna sve moje tajne... Udaranje valova u obalu... sam pogled na more.. doista posebno... Ali vatra... To me trenutno smiruje... Kad mi npr. brat digne tlak onda umjesto da planem na njega upalim svjećicu... To me titranje plamena umiruje. Ponekad dok učim imam upaljenu malu svijećicu koja jako lijepo miriši... A isto tako ako se želim opustiti stavim si svjećicu kraj kreveta kad idem spavati.... teška odluka... Ali, ipak se odlučujem za VATRU... Jer i sama ponekad znam biti poput žive vatre... (Možda me zato u kriznim situacijama tako brzo smiri)
BIJELA ili CRNA
-Definitivno crna... Tu uopće ne moram razmišljati... Crna je moja boja... Ocrtava mene kao osobu... najugodnije se osjećam kada sam u crnome... Bilo u trenerci ili haljini... Neki kažu da je crna boja depresivna... Nije uopće... svatko ima svoje shvaćanje neke od boja... Ne mora netko tko se oblaći u crno biti tužan i depresivan... Možda mu je jednostavno došlo da se tako obuće ili je to njegov stil...
LIJEVO ili DESNO
- Desno... Ne znam ni sama zašto... Možda zbog pjesme... NIKAD NE IDI LIJEVO NA KRIŽANJU STAZE....
NOGOMET ili TENIS
- Teško... Tenis sam duugo godina trenirala i htjela bih ponovo. No, tko zna je li to izvedivo... Ipak izabirem nogomet... To je jedini sport koji mi nikada neće dosaditi... Volim gledati nogometne utakmice... Bilo uživo ili na TV-u... Iako ponekad za to nemam vremena... No, iz nekog čudnog razloga volim gledat nogomet kad sam sama u sobi.... Kad ne moram slušati komentare drugih ukućana.... Ali, opet super je i kad negdje vani gledamo utakmicu i kad svi navijamo... Tada nisam prisiljena slušati zlobne komentare( koje ako sam u sobi sa svojima moram čuti).... Zato ili sama ili vani... Ali, sa svojima to ne... Naravno... I u području nogometa ima bisera... Npr. biser jednog "velikog nogometnog znalca"... stalno čujem na TV-u neke utakmice... Pa igra Manchester protiv United-a... uglavnom oni stalno igraju skupa... No , naravno... biser ne kuži da je to riječ o jednom klubu... btw. I nogometaši su zgodni... heh...
ČOKOLADA ili VANILIJA
-Čokolada... U bilo kojem obliku...
MORE ili KOPNO
-More... Užitak... Pogotovo preko ljeta... Savršeni izlasci... Sunce....sunčanje... kupanje... šetnje plažom... jednostavno, odmor i psihički i fizički...
MOBITEL ili TV
-Mobitel.. Ovisnica sam o tom malom čudu... Ne znam kako neki funkcioniraju bez njega...
...dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta
u nama žari plamen
više nijedne zvijezde nema na nebu
spustio se mrak
tvoje ime je poput najnježnijeg stiha
iz ljubavne poezije dok ga izgovaram
trnci su sveprisutni u mom biću
ublaži ovu glupu čežnju za tobom
i dočekaj zoru sa mnom
uzburkanost osjećaja u mojoj glavi
je porasla
kada si nezasitno ljubio moj vrat,
rukom prolazio kroz moju kosu...
ja sam te zagrlila..
Nježno poljubila
i shvatila da sanjam...
Toliko sam se puta zapitala je li to samo san???
sada znam da je taj san,
prekrasni san postao java...
KAVA ili ČAJ
-Kavu baš i ne pijem.... Zato čaj...
SLANO ili SLATKO
-Ovisi po potrebi... Ako sam stvarno gladna onda slano, a ako nisam slatko uvijek dobro dođe... Ili ako naprave nešto za ručak što baš i ne volim onda im kažem da mi je pao šećer i uzmem čokoladu ili nešto slatko za pojest...hehe
MERCEDES ili BMW
- BMW... Definitivno najljepši auti... Iako ima par drugih koji mi se sviđaju... ali... Dobar je i FIAT...
SKIJANJE ili PLIVANJE
-plivanje.... isto kao za more
STANDARDNO ili EGZOTIČNO
-egzotično... privlače me neki izazovi... nešto novo... standard je standard i tu nema promjena
FREND ili FRENDICA
-oboje... Moji mi frendovi puno znače... Pogotovo Pepyna i Žežy... ali i one male dosade... Danči, Zubi, Max i Goran.... Ma zakon su oni... Uvijek tu kad ih se treba...
NAOČALE ili LEĆE
-Naočale... Njih tako i tako nosim... Ne mogu gledati druge kad stavljaju nešto sebi u oko i ne mogu zamisliti da sama sebi nešto stavljam u oko... Bljak... najgori dio tijela mi je oko...
PIZZA ili BUREK
-Burek... Još ako je sa sirom... odlično... nema ništa bolje osim bureka sa sirom... No, jako je fina i domaća pizza...
ZLATO ili SREBRO
Srebro... Žuto zlato je nekako staromodno... Ako baš mora zlato onda bijelo... Iako mi je draže srebro.....
HORORI ili KOMEDIJE
-Horori, naravno... Ne znam zašto, ali uživam u tome... U svim tim zapletima i raspletima oko pronalaska ubojice...
LJUBAV ili NOVAC
Ljubav... Bitne se stvari ne mogu kupiti novcem...
Mislim da je dosta tih pitalica ILI ILI....
Želim postati dio tebe, s tobom ulaziti u novi dan…
Želim te voljeti, kraj sebe imati, s tobom se smijati,
sa tobom plakati…
Riječi su tvoje kao noćna svjetlost,
u meni bude osjećaje,
mlade i čiste žene…
Kada gledam te, u tebi vidim,
SVE,
sve moje propuste, sve moje želje,
utjehu i sreću, u tebi vidim ljubav
najveću….
Daruj mi svoje srce,
daj već jednom, otvori se,
reci što želiš,
jer ja drhtim pred tobom,
učini moje usne svojim vječnim robom…
Primi moju ruku, slušaj moj glas,
reci mi što misliš,
reci za nas…
Budi moja želja, budi moje jutro,
da kad budim se, da budim se sretna,
a ne tužna i sjetna…
Osjeti zov ljubavi moje,
ne, nije šala, ja svu ljubav svijeta,
za tebe i tebi bih dala….
Svrati mi večeras u snove,
vodi me u pobjede nove,
sada stojim ja pred tobom, i molim te,
reci mi tu riječ, reci mi MOLIM TE…
Najprije moram objasniti prošli naslov... LJUBAV JE KAO PARTIJA KARATA U KOJOJ SVI VARAJU... MUŠKARCI DA BI DOBILI, A ŽENE DA NE BI IZGUBILE.... Nisam jedna od osoba koja voli varati... Niti u ljubavi, a ni u kartama.... Istina, volim kartati... To me doista opušta.... Bela, šnaps, šuster, remi, poker... Svejedno je.... Nije stvar uopće u kartama nego u ekipi s kojom kartam.... to je najčešće ekipa s kojom se stalno viđam.... Najzanimljivije mi je kartati sa Škaljcem, Radulovićem i Maxom.... Uvijek se zezamo... Ludi su... Najgora mi je stvar kad varaju, a svi drugi to primjećuju.... A oni misle da su ne primjetni... Jedva čekam praznike da se opet malo opustim uz karte.... doista to je nešto u čemu uživam.... Ali... Postoje druge stvari do kojih mi je više stalo nego do karata... a to su prijatelji i ljubav... Ako mi je do nekoga stalo onda ću sve napraviti da ta osoba bude sretna...da se u mojem društvu osjeća posebno.... da uživa u svakom trenutku... da si nekako pomažemo... ako ništa drugo da smo skupa u problemima i da si pravimo društvo... da zajedno ubijamo dosadu... plačemo... da se zajedno smijemo... da doista uživamo... a prijatelji... Sviđa mi se Camusova rečenica-
"Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."
Za mene je- PRIJATELJSTVO ZVIJEZDA KOJA NEBO KRASI...
Mnogi se ovdje na net-u upitaju, ima li ovdje normalnih ljudi?
Da nisu ničim opterećeni i da nemaju neki problem.
Uglavnom se dešava, da se smatraju normalnim i da nemaju problem.
Glavni je problem što sami sebe ne vide, nisu svjesni svog stanja i problema.
Ne mislim na problem što netko nešto nema, već na problem što netko nešto ima, a smatra da nema.
Sve se dešava u vlastitoj glavi koja ne vidi sebe 'izvana' već se vrti u krugu vlastite nespoznaje samog sebe.
Ne mislim da se to može, ali da se ni malo ne može, na takve ovdje mislim. Možda i ja u te spadam.
Mislim da čovjek koji ima prijatelje,iskrene i normalne ljude, da taj nema takvih problema. Jer prijatelje imati,
je moć spoznati donekle, sam sebe 'izvana'. Zato ako nemate prijatelja prvi je pokazatelj da nešto sa vama nije u redu. Ne može net i sva ova virtuala biti zamjena za prave prijatelje, ljubav, život. Ako to mislite, to je već
problem kojeg ne vidite. Ovdje svatko može biti netko drugi ili nešto drugo, nego što u realnosti jest. Biti netko drugi u nekom drugom svijetu i životu. Ali ništa bez pravih prijatelja ljudi pored nas, od krvi i mesa. Sretna sam što imam takve prave prijatelje... Što imam Željku i Pepynu na koje se mogu uvijek osloniti... Tu su i drugi do kojih mi je stvarno stalo... tj. oni koji su na putu da postanu oni najbolji... oni koji zauzimaju posebno mjesto u mom srcu.... To su npr. Didi, Tea, Tonka.. Od muških su oni naj... naj... Max, Škaljac, Radulović, Zubi... Nino... Ma za sve se te osobe doista vrijedi boriti.. Pogotovo za one dvije ludice... Željku i Pepynu... Jako mi je stalo do te dvije gnjavatorice... Fale mi, puno... Pogotovo Pepyna otkad je otišla u ekonomsku... Ali... stalo mi je do nje bez obzira na sve... Ali, Željka... nju svaki dan iznova gnjavim i znam da se ponekad osjeća jako usamljeno... Jednako mi je stalo do nje i Pepyne, ali možda to više pokazujem prema Pepyni jer nje nema kraj mene... Ma super su obje... pusica
Osvrt na sat vjeronauka jučer... Govorili smo o Mladom čovjeku na putu prema zrelosti... U adolescenciji se događaju čudne stvari... traženje vlastitog identiteta... Naravno.... upravo tako i ja tražim svoj vlastiti identitet... Mjenjam vrstu glazbe koju slušam, stil oblačenja... sve po malo mjenjam... -riješavanje autoriteta- uhh... uvijek... stalne svađe s roditeljima i sve ostale stvari... stalni problemi... što god da mi oni kažu ja mislim drugačije i stalno nastanu problemi... nastaje generacijski jaz.... možda se zato svađamo... ah... potreba za emocionalnom sigurnošću... Zato sad uz sebe imam osobu koja mi pruža sve što mi je potrebno... i on u meni svaki dan iznova budi ono što sam mislila da ne postoji.... i sretna sam s njim....
Gradimo zidove
koji progovoriti ne smiju,
u tami nam prolazi vrijeme,
i s njim tisuće
najljepših trenutaka.
Zidovi pamte
svaki naš pogled bez dna,
svaki naš poljubac bez daha,
svaki naš dodir grješni
koji odlazi u nepovrat.
Slušaj zidove
oni obećanja ti govore,
mjesečeve sjene donose,
mladost nam oduzimaju
i matematičke formule brišu.!
Oduvijek se o anđelima govori upravo u vezi s ljubavlju. Onomu koji me ljubi kažem: "Anđele moj!" Kada iskusim ljubav, imam osjećaj da je anđeo ušao u moj život.
Potrebni su nam anđeli ljubavi da nas uvedu u tajnu ljubavi i dovedu nas u dodir s izvorom ljubavi koji vri u nama.
No morat ćeš se brižljivo odnositi prema tom anđelu ljubavi. Ne smiješ od njega očekivati nemoguće. On može preobraziti samo onaj materijal koji mu ti ponudiš. Stavi pred svog anđela ljubavi sve što je u tebi, i srdžbu i ljutnju, i ljubomoru i strah, i nevoljkost i razočaranje. Jer ljubav teži preobrazit sve u tebi. Dopusti anđelu ljubavi da te posvuda prati.
Ljubiti ne znači napose gajiti ljubavne osjećaje. Treba ponajprije vjerovati, dobro gledati na stvari da bi se moglo ljubiti. Za ljubav je potreban najprije nov način gledanja. Zamoli svoga anđela ljubavi da ti podari mogućnost da u novom svijetu gledaš i sebe i ljude oko sebe, da možeš otkriti ono dobro u sebi i drugima. Tada ćeš se moći i bolje odnositi prema svemu. Želim da te tvoj anđeo ljubavi uvodi sve dublje u tajnu božanske ljubavi koja u tebi vri poput izvora koji nikad ne presušuje. Ljubav u sebi moraš stvarati. Trebaš samo piti sa izvora božanske ljubavi koja u tebi struji i koje za tebe uvijek ima dovoljno.
E pa ljudi moji ja sam, nadam se, svog anđela pronašla...
Gledala sam zvijezde...
Nakon toliko vremena
Ponovno sam se našla pod njima
Malim, dalekim, neumornim i upornim izvorima svjetlosti...
Ležala sam i razmišljala
A suze su klizile niz obraze...
Nisam se pomicala...
Nisam imala snage...
Prikovala sam svoj pogled za zvijezde
Ostavila sam svoje želje među njima
A nade zauvjek ispustila...
Mari li itko?
Ne, niti će ikada...
Samo će me zavaravati
Skrivati svoje tajne želje, podmuklosti
Iza te tako očaravajuće, lažne riječi...
Ljubav...
Baš kao i zvijezde
Zavarava te da ju možeš imati
Baš kao i zvijezde
Uvjere te da su samo tvoje...
Ali i one odu...
I ljubav prođe...
Ostaneš sam...
Usred tišine
Čežnje i boli...
A suze i dalje padaju
Za uspomenu
Za opomenu
Da kada god misliš da si sretan
Sjeti se
Da je to
Samo iluzija
Kada god misliš da si zaljubljen
Znaj da je to
Samo laž...
I koliko god puta mislit ćeš da se varaš u svemu
Da je sve dobro, i da je lijepo
Samo ćeš još više pasti
Sve dublje...
Sve dalje od istine...
Pusti...
Neka ode...
Ništa ne možeš promijeniti...
Koliko god pokušavao ne možeš imati ni zvijezde
Ni sreću
Ni ljubav...
Svijet djeluje pomoću iluzija...
Svi mi djelujemo pomoću laži...
A vidiš, ljubav ne djeluje...
Ovo je samo pjesma... Ne mislim doista tako.... U mojem se životu u zadnje vrijeme puno toga promjenilo... Nakon dugo vremena opet sam doista sretna.... Iako sam tužna nastojim razmišljati pozitivno... Nekad se naljuti bezveze... Planem i kasnije mi je onda žao... zezam Željku... Jadna ona samnom... stalno je gnjavim... No, u mom se životu promjenila jedna stvar i to drastično... i iskreno stvarno sam sretna zbog toga... Ušao si u moj život tako tiho i nečujno...Sve se promjenilo... Mislila sam da ovo više nikada ne ću osjećati... Mislila sam da ti osjećaji u meni više ne postoje da su nestali sa Denisom... Uništio je sve što je mogao.... Ali, ti si to vratio... Jednim osmjehom... zanima me kako si to uspio... Zaboravljam sve ružne stvari koje su mi se ikada u životu dogodile... okrećem novu stranicu... živim iz dana u dan i svaka mi je minuta dragocjena... Svaka je minuta s tobom doista posebna... ali tako brzo prođe... Kad počnemo razgovarati mislim da mi cijeli dan ne bi bio dosta... probudio si onu uspavanu ljepoticu... probudio si sve što je mjesecima spavalo.... čega nije dugo bilo... Hvala ti zbog toga.... A i lijepo mi je s tobom... nikad ne ću zaboraviti tvoj izraz lica kada sam došla van uplakana... Bio si tako nježan i pažljiv... Razumio si me... Znao si kako se osjećam... razveselio si me....
i sad... ...pišem ti riječi koje rijetko kažem pred tobom...znaš li da te oči traže...da mi srce stane...kad te ne vidim bar jedan dan...noćas sam sanjala brod na moru...vjetar ga je slomio...jer ti nisi bio tu...gdje si...budi uz mene...jer mi smo stvoreni jedno za drugo...ti si meni sve......ti živiš gdje zvijezde tkaju sag od srebra...i nevinošću sja tvoje lice...dok nedostižan kao sjena nastavljaš svoj let...negdje sakriven je tvoj svijet...moj svijet si ti...vječnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene......sve što imaš ti...nada zove se...sve što imam ja...moli za tebe...sve što imaš ti...čista je kemija...koja treba mi...sada ko nikada...moja ljubavi......kiša pada da bi dugu novu rodila...kad misliš da je kraj...ima nade...u ljubavi je spas...niko ne zna da li se rađa ili pada s neba...a ipak, pojavi se kad se najmanje nadaš...ljubav nema nacije...ne traži ni od koga da se za nju pogine...ona je nebo...more...svi se pitamo otkud ljubavi za sve...jer nas je mnogo...ali ipak na svakom ostaje...
Ako me noćas tuga ukrade i odnese,
još dalje od tebe, na drugi kraj svijeta..
Hoćeš li poći za mnom?
Hoćeš li lutati, očajavati?
Voljela bih znati...
Da li će ti biti stalo...makar malo..
Ako se ljubav poput ptice galeba,
tužno svije krila na stijeni, riječi prosutih..
Hoćeš li imati snage da samnom poletiš,
da zajedno preletimo
more prijetnji optužbi..
Ako me izgubiš zbog neke druge
i ako ona te usreći više od mene,
hoćeš li imati toliko dostojanstva da ti budem
lijepa uspomena?
ahh... opet me puklo... joj kako sam ljuta sada... napisala sam milijun puta bolji post od ovog sada i slučajno sam ga zbrisla... kako sam luda.... ali nema veze.... opet sam happy... a samo oni najbolji znaju zašto... pusa svima...
koliko sam samo to puta čula u svom životu.... trebala si znati kakav je on... trebala si znati da će te povrijediti i slomiti ti srce..... trebala si znati za bolju ocjenu.... trebala si napraviti ovo ili ono.... trebala si otići tamo kad sam ti rekao/la.... trebala si proći na tom ispitu... trebala si učiti.... trebala si ovo....trebala si ono...
Čula sam taj izraz TREBALA SI... preko milijun i petsto puta.... Zašto bih ja učila ako za to nisam imala potrebu i mislim da to znam.... Zašto sam morala proći taj ispit? Šta se meni ne može dogoditi neki dan D? Možda nisam taj dan bila raspoložena, možda me nešto mučilo i nisam se mogla skoncentrirati.... Nešto je drugo zaokupilo moju pozornost....Zašto bih ja morala ići tamo gdje mi netko to kaže, ako ja mislim da to nije ispravno.... ja ću za svoje odluke uvijek preuzeti odgovornost.... Zašto bih morala napraviti nešto što mi netko drugi kaže? Šta sam ja nesposobna da odlučim šta trebam napraviti ili šta ne trebam..... pa onda drugi trebaju odlučivati umjesto mene.... Zašto bih morala znati za višu ocjenu, ako je meni ta ocjena sasvim zadovoljavajuća i prolazna.... Mogu i tu svoju energiju iskoristiti i na nešto drugo.... kako bih ja mogla znati da će me netko povrjediti i slomiti mi srce? Kako bih ja trebala znati kakav je on? Ja znam kakva sam.... Netko možda može osobu procjeniti iz prve... Ja ne... Bez obzira na sve ja ću uvijek gledati samo dobre strane kod ljudi, a mane ću im zaboravljati i zaobilaziti ih... Mene je dovoljno ljudi povrijedilo... dosta mi je slušanja šta sam trebala... Napravila sam pogrešku pa šta... sama sam si kriva za to.... Ako mi je dovoljno teško i patim zbog te svoje odluke ili nečije druge odluke koja me povrijedila onda me još više dotuće osoba koja mi kaže A TREBALA SI ZNATI.... Otkud sam ja trebala znati da će mi Denis nanesti toliko boli i da ću patiti radi njega???? DA ću zbog posljedica tuđih gluposti ja bježati od stvarnosti i bojati se svakoga tko me podsjeti na te određene osobe.... A onda kad odlučim da ću se udaljiti od te osobe jer me podsjeća na nekoga tko me nekad davno povrjedio i zbog koga su moje rane još uvijek otvorene onda mi dođe jedna pametna glavica pa mi kaže ZAŠTO SAM TO NAPRAVILA ON TI JE BIO NAJBOLJI!!! Otkud ona to zna... ona ga nije ni upoznala... ona ga ne pozna kao ja.... možda je on bio dobar, ali ja sam u njemu vidjela nešto drugo što je u meni izazivalo strah... Fizički je podsjećao na osobu koja mi je nanesla dovoljno zla... a to što sam ja prošla doista ne želim nikome (pa ni najgorem neprijatelju) da se dogodi.... jer doista je teško i psihički i fizički to sve izdržati.... Počeo se ponašati kao ON... Mora je znati gdje sam i uvijek je sumnjao u mene... Zašto? Ako jedan put kažem da neću to napraviti i to još k tome obećam... onda nema šanse da ja to napravim.... Zašto toliko sumnje.... No, nema veze.... Ali, nije mi jasno zašto mi kažu trebala si znati.... Ja nisam mogla znati da će Denis biti takav prema meni kakav je bio... Ja sam tražila utjehu.... Tada mi ju je pružio Tiho, ali sada kad malo bolje razmislim znam da mi je i Tiho predbacivao zašto sam bila s njim.. i napadao me... ali, njemu to ne mogu uzeti za zlo jer je stvarno za mene napravio puno... I previše.... Toliko mi je pomoglo da sam mu i dan danas zahvalna... lijepo ga je vidjeti u gradu... razgovarati s njim.... to je doista prelijepo... No, da se vratim na ono što sam počela.... ON JE BIO NAJBOLJI! - sve su to stvarne osobe i to se doista dogodilo nedavno... tako da sam još uvijek u šoku kako mi netko uopće može tako nešto reći, a da ne pozna tu osobu i razloge zbog čega se sve to dogodilo...No, dobro... zanemarit ću to... nije vrijedno ni spomena... Ovim postom želim reći da ne vide svi jednako u drugim ljudima.... Netko će vidjeti samo dobre strane, netko loše... i opet će koliko god bio na oprezu netko biti povrjeđen kad-tad... to je moje mišljenje....
evo opet, nakon toliko vremena
oči su mi pune suza.
I baš kad sam mislila
da sam te preboljela,
od bola sam zaplakala.
evo opet, kiša mi iz očiju lije,
nitko ne zna kako teško mi je.
Znam da nema načina
da ti se svidim,
ali te ipak volim,
ali se ipak za pogled tvoj molim.
Evo opet, da živim normalno nema nade,
netko mi sve one prekrasne snove krade.
Zaboravljam da sam živa,
da za to što sam ovakva nisam ja kriva.
Evo opet, ponavljam te dvije riječi,
evo opet suze mi počinju teći.
Nikog u pomoć nema,
tako sam sama,
u duši mi se oluja sprema,
pred očima mi tama.
Ne želim se od tebe udaljiti,
odavde poć.
Ali ipak moram,
jer nedostaje mi snaga
da pobijedim ovog u sebi vraga,
vraga što te želi,
vraga koji i ne sluti
kako me sve ovo boli.
Moja narav sputava sve koji mi se približe
Moja strast je neshvatljiva onima koji nerazumiju
...bol....
bol koja je sama, u meni plače... jeca...
oko mene djeca,
smiju se i pokazuju neznanje
koje će ih dovesti na mjesto boli...
tamo su ljudi i jedan čovjek koji moli samo malo više
sreće.....
ali život se nastavlja,
neumorno se kreće...
putem,
bez te j.... sreće...
putem odricanja,
putem jeze i mraka..
putem heroja i straha...
putem našeg daha...
koji nestaje sve brže i brže..
i znamo da nećemo živjeti duže od onoga što je zapisano
negdje u sjaju bez sjaja
gdje neumorni ljudi..
..mole....
još za jedan dah...
samo za još jedan dan...
koji će proći kao san..
..nevažan...
Zato te molim ja, za njega....
Nitko sam i ništa....
Nitko ne razumije moje boli...
Moju tugu i suze....
O boze, kako mi fali
Nedostaju mi njegove lijepe riječi,
Njegov njezni glas,
ti nezaboravni sati.
I sada znam da...
I ono što je bilo...
Nikad više neće biti
I ono što sam snila..
Nikad se neće ostvariti
Ljudi koji su patili više patiti neće...
Jer nema sreće...
ona je nestvarna vjera..
U kraj bez kraja...
U ljubav bez razloga...
Možda je nekome i stalo do mene,a li se ja tako nekad ponašam da odbijam sve ljude od sebe.... Jednostavno nekad nisam raspoložena... Tužna sam i usamljena.... Tada mi treba zagrljaj.... Ali treba mi osoba u kojoj ću naći svog zaštitnika.... Toliko sam toga prošla i jednostavno ne želim više patiti... Samo želim naći osobu u kojoj mogu naći sreću... zaštitu... Mislim da mi je to najvažnije.... nekad mi je potreban samo zagrljaj ili topli pogled da promjenim raspoloženje....NEKAD... Nekad mi treba više... Puno više.... Znam da sam povrjedila neke osobe- nisam namjerno.... prošli sam tjedan bila grozna... Tako sam se i osjećala... Ni sama ne znam zašto.... Bilo mi je tako glupo... A ne mogu sama sebi objasnit takve stvari... Bila sam tužna i nikakva... Nekad sam to pokazivala, nekad nisam....Bez razloga sam bila takva... Trebala sam biti sretna... Dopisivala sam se s Ivanom.... Drugi su me iznenadili svojim postupcima.... neki su znali i više nego što sam od njih očekivala.... Trba zna sve pjesme koje smo slušali zajedno i kada smo ih slušali.... To je čudno... Ali ja sam bila opet tužna.... U petak sam bila vani s Teom, pa s Trbom... Ma ništa posebno sve u svemu bilo je bezveze.... Moji su svi bili na Bjelskom.... Pa sam bila sama.... Šmrc,.... u subotu sam bila na utakmicama.... sa Luketićkom i Vuksom.... Bilo je fora.... Komentirali smo druge frajere.... hehe... poslije smo otišle u Miju.... 
da ja sam bila u Miji... obećala sam i Stipsi da ću jedan vikend ići s njom.... bilo je super... dugo se nisam tako isplesala kao tada... Bilo je frajera na bacanje.... A i cura... Ali, frajeri.... uh.... Ima jedan mali plavi.... hehe... cugali smo zezali se... ma sve u svemu bilo je zakon... Mogla bih ja to ponoviti.... ali opet sam bila tužna i nikakva... No, nadam se da je sada samnom sve u redu jer svoje ponašanje nisam mogla objasniti.... toliko od mene... a ovo je pjesma posvećena.... I.P.
Da li sam ja ta koju gledaš?
Da li sam ja ta
dostojna tvoga pogleda?
Ne mogu ti ga uzvratiti,
previše se bojim.
Previše se bojim
te činjenice da te volim.
A ipak to osjetim
i uživam uz tvoj pogled na sebi.
A ne mogu odlučiti,
nisam toliko odvažna da predam se tebi.
Jer nisam sigurna,
živim u strahu...
I pitam se
da li sam ja ta
dostojna tvoga pogleda?
EH,DA MI JE BITI NJIH DVOJE...DA SAMO ZNAŠ KAKO ME BOLI...BOLI ME TO ŠTO NISI TU,TO ŠTO NEMA NIKOG...OSJEĆAM SE KAO DA SAM SAMA...KAD TEBE NEMA,NE TREBA MI NITKO DRUGI...NITKO ME NE MOŽE TJEŠITI KAO TI...BRISATI MOJE SUZE KOJE SE NEPREKIDNO KOTRLJAJU NIZ MOJE LICE...KAD BI SAMO ZNAO...ONO ŠTO SAM JA PREKASNO SHVATILA...ONO ŠTO SAM SHVATILA KAD TEBE VIŠE NIJE BILO,KAD SAM SHVATILA DA NEMA VIŠE POVRATKA...ZAŠTO???SAMO TE ŽELIM VOLJETI,MAKAR NI NE ZNAM KAKO...SAMO TE ŽELIM KRAJ SEBE,IAKO ZNAM DA SI DALEKO...SAMO ŽELIM OSJETITI TVOJ DODIR,KAO I ONAJ PUT,KAO I ONAJ PROKLETI PUT KAD SAM TE UPOZNALA... A VOLJELA SAM.....MA,NIJE BITNO...VOLJELA SAM SAMO JEDNOM...I TO SAM TEK SAD SHVATILA...LJUBAV...SAD ZNAM ŠTO JE TO...
TO JE KAD BI NETKO DAO SVE NA SVIJETU,,,SAMO DA OPET VIDI TU JEDNU OSOBU...PA MAKAR I SA DRUGOM CUROM...SAMO DA ZNAM DA JE SRETAN...DA VOLI...
BAŠ KAO I JA...
Svi znaju da smo te večeri bili zajedno.
Da smo se ljubili i da smo bili pod utjecajem alkohola.
Ali razgovarali smo tako lijepo,
bili smo čisto trijezni.
Kad si me poljubio,
nisam znala tko sam i gdje sam,
samo sam osjećala tvoje poljubce.
Kad sam pogledala tvoje oči,
poželjela sam da budu moje.
Kad sam te opet slučajno pogledala tvoje oči,
izgubila sam se u njihovoj dubini.
Rekao si da ćemo se sutra naći,
ali ništa od toga.
Prošla je nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda,
četvrtak, prošlo je i mjesec dana
a ja sam tek nedavno shvatila da si me zaboravio,
a tada, moj svijet se srušio...
Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu,
shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja....Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
Možda me ipak nisi zaboravio... Možda samo to ne želiš pokazati... Nedostaješ mi... Svake te noći sanjam... Svako se jutro budim s nadom da ću te možda sresti- slučajno.... Možda te neću moći zagrliti, poljubiti... Ali dovoljna bi mi bila i činjenica da si dobro i da voliš drugu kao što ja volim tebe.... Nije mi to bitno... Znam da me nikada nećeš voljeti koliko ja tebe volim usprkos svemu... Zato, želim da budeš sretan... Samnom ili bez mene...
Ali....
KAKO DA SE BORIM,PROTIV SVEGA ŠTO ME IZJEDA IZNUTRA,ŠTO DA NAPRAVIM?KAKO DA POBJEDIM LJUBAV?TJ.NESREĆU??????KAKO DA VOLIM I KAKO DA ŽIVIM KAD NEMAM RAZLOGA ZA TO???KAKO DA MI DOĐE LJUBAV,KAD JE NEMA?????KAKO DA SE BORIM I DA BUDEM JAKA,KAD SAM SLABA????KAKO DA SVE TO TRPIM,KAKO DA TRPIM KAKO SE MUČI,KAD NE NEMOGU?????????KAKO DA PREŽIVIM OVO PROKLETO VRIJEME A DA NE POLUDIM,KAKO DA NAPOKON NAĐEM SREĆU?????????????????????????????KAKO?
Stvarno mi nedostaješ.... Shvatit ćeš to.... Nadam se.... Jednog dana....
I never promised you a ray of light,
I never promised there'd be sunshine everyday,
I give you everything I have, the good, the bad.
Why do you put me on a pedestal,
I'm so up high that I can't see the ground below,
So help me down you've got it wrong, I don't belong there.
One thing is clear,
I wear a halo,
I wear a halo when you look at me,
But standing from here, you wouldn't say so
you wouldn't say so, if you were me
And I, I just wanna love you,
Oh oh I, I just wanna love you
I always said that I would make mistakes,
I'm only human, and that’s my saving grace,
I fall as hard as I try
So don't be blinded
See me as I really am, I have flaws and sometimes I even sin,
so pull me from that pedestal,
I don't belong there.
One thing is clear,
I wear a halo,
I wear a halo when you look at me,
But standing from here, you wouldn't say so
you wouldn't say so, if you were me
And I, I just wanna love you,
Oh oh I, I just wanna love you
Why you think that you know me
But In your eyes
I am something above you
It’s only in your mind
Only in your mind
I wear a
I wear a
I wear a Halo
One thing is clear,
I wear a halo,
I wear a halo when you look at me,
But standing from here, you wouldn't say so
you wouldn't say so, if you were me
And I, I just wanna love you,
Oh oh I, I just wanna love you
Srebrni, srebrni snijeg je zasuo ulicu
Tragove, tragove odnose vjetrovi
Zauvijek…
Hladno je, zagrij mi ruke, sakrij me
Da me ne vide
Nedostaješ mi
Mada te mrzim, voljet htjela bi
Ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama
Ja ne zaslužujem strah
Ponekad vidim te yeah
kad zaklopim oči i zamislim te
Želim da bježim
al na tebe podsjeća me
I prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra, da postoji dan
kad ćeš doći i reći mi
Srebrni, srebrni snijeg je zasuo ulicu
Nedostaješ mi
Mada te mrzim, voljet htjela bi
Ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama
Ja ne zaslužujem strah
Ponekad vidim te yeah
kad zaklopim oči i zamislim te
Želim da bježim
al na tebe podsjeća me
I prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra, da postoji dan
kad ćeš doći i reći mi
Srebrni…
Istina, ponekad sanjam da si tu kraj mene i opet sam sama.... Tako mi nedostaješ... Doista mi je teško bez tebe.... Bez obzira na sve... Svako jutro kad se probudim pomislim na tebe... Kad iziđem iz stana pomislim na tebe... Pogledam prema crkvi i sjetim se onih dana kad smo bili skupa... Ti su dani sada iza mene i ja sam sama...Bez tebe... Rekla sam sama sebi da neću misliti o tebi... ali doista ne mogu... Nisam toliko jaka da te zaboravim.... Nemam toliko snage da te izbrišem iz svojeg srca....Iako bih htjela da samo nestaneš.... I da nikad više ne osjećam nešto tako prema tebi... ali ne mogu.... Kukavica sam.... jer mi je stalo do tebe.... jer ne prođe dan a da ja na tebe ne pomislim... jer ne prođe ni jedna noć a da ja ne ispustim suzu radi tebe.... jer te noćima sanjam... jer mi ne izlaziš iz glave... Doista bih te htjela vidjeti, zagrliti.... Bilo bi mi dovoljno samo da znam da si dobro.... To bi mi bilo dovoljno za sreću.... ali bez tebe sam prazna... Tako sam postala hladna i mislim samo na tebe- svakog dana sve više i više... Ali, svoje ću osjećaje držati za sebe.... Iako ih ti znaš, a oni ti ništa ne znače.... Ustajem s nadom da ću možda sresti tvoje tamne oči i da ću uhvatiti tvoj pogled, da ću ti rukom proći kroz kosu, da ću te zagrliti, poljubiti kao nekad.... Ali, sve su to samo snovi i moja maštanja.... Stvarnost je puno ružnija od moje mašte.... U ovakvim trenutcima koje prolazim doista te trebam... A tebe nema.... ali nema veze... nadam se da ću te ipak negdje sresti... jednog dana.... dosta o tebi i mome maštanju ... selim se na stvarnost koja je ni manje ni više uzadnjih tjedan dana ODVRATNA, ali krećem od malo ljepših stvari...
Pokvario mi se internet, pa nisam mogla pisati blog.... Sad sam u zaostatku..... Moram puno toga napisati, a ni sama ne znam odakle da počnem...
prvi vikend u 12 mjesecu- Državno prvenstvo u penjanju: Ooo, da... Ne smijem se ni sjetiti toga... To je nešto prekrasno... Ponosna sam na moje frendove Ogulince koji su postigli super rezultate.... Ali najviše se ponosim mojim burazerom.... Evo nešto o samom natjecanju:
Ovo državno prvenstvo okupilo je rekordan broj natjecatelja, kojih je u Ogulin stiglo gotovo stotinu iz 15 klubova iz cijele Hrvatske, pa čak i jedan natjecatelj iz Srbije.
Športski penjački klub Ogulin posljednjih godina itekako je aktivan, o kvalitetnom radu na treninzima najbolje je pokazalo i prvenstvo Hrvatske u sportskom penjanju, koje je u subotu i nedjelju održano u Ogulinu, čija sportska dvorana se može pohvaliti površinski najvećom umjetnom stijenom za ovaj sport u Hrvatskoj.
Obzirom da su natjecanja u sportskom penjanju rijetka tijekom godine, ovo državno prvenstvo okupilo je rekordan broj natjecatelja, kojih je u Ogulin stiglo gotovo stotinu iz 15 klubova iz cijele Hrvatske, pa čak i jedan natjecatelj iz Srbije. Zbog tako velikog broja natjecatelja u čak 14 kategorija, u subotu je natjecanje u težinskom dijelu prvenstva potrajalo od jutra sve do kasno navečer.
Puno zanimljivije je bilo u nedjelju na brzinskom prvenstvu, posebno među seniorima i seniorkama, jer se održavalo na dvije staze i na ispadanje. Finale između Splićana Luke Kivele i Šime Malenice bilo je vrhunac ovog sporta, ova dva izvanredna penjača gotovo da su trčala i skakala, a ne penjala po grifovima, a do krova sportske dvorane bilo im je potrebno manje od 8 sekundi! Na kraju je pobijedio Luka Kivela sa samo 4 stotinke bržim vremenom. Odlični su bili i Ogulinci Tomislav Domitrović i Vedran Vučić, koji su se borili za treće mjesto.
Sportski penjački klub Ogulin posebno se istaknuo u mlađim kategorijama, osvojeno je 5 zlatnih, 4 srebrne i 6 brončanih medalja, po čemu su klub sa najviše osvojenih medalja, što im je najveći uspjeh do sada na prvenstvima Hrvatske. A obzirom na mladost, neće trebati puno da budu i najbolji u Hrvatskoj!
Rezultati gdje su Ogulinci bili među najboljima:
TEŽINSKO:
Starije kadetkinje:
1. Anamarija Alibašić (ŠPK Ogulin),
2. Mia Lukaček (RAK Rijeka),
3. Mia Vrsalović (SPK CAF, Split),
4. Petra Nika (SPK Lapis, Split)...
Juniori:
1. Petar Gojtanić (SPK Hiperaktiv, Split),
2. Luka Trumbić (PK Split),
3. Mihovil Vukušić (ŠPK Ogulin),
4. Josip Dujmić (ŠPK Ogulin)...
Juniorke:
1. Lana Stjepanović,
2. Petra Trbojević,
3. Danijela Trbojević (sve iz ŠPK Ogulin)
BRZINSKO:
Kadetkinje:
1. Petra Petko (SPK CAF),
2. Petra Paušić (Ogulin),
3. Antonia Zec (SPK CAF)...
Stariji kadeti:
1. Luka Vidović (Lapis, Split),
2. Stjepan Glad (Ogulin),
3. Danijel Špehar (Ogulin),
4. Marko Paušić (Ogulin),
7. Robert Peter (Ogulin)...
Starije kadetkinje:
1. Anamarija Alibašić (Ogulin),
2. Petra Ilić (Lapis, Split),
3. Mia Vrsalović (SPK CAF),
4. Natalija Ujdenica (Ogulin).
Juniori:
1. Josip Dujmić (Ogulin),
2. Luka Trumbić (PK Split),
3. Mihovil Vukušić (Ogulin),
6. Romano Gaši (Ogulin)...
Juniorke:
1. Lana Stjepanović,
2. Petra Trbojević,
3. Danijela Trbojević (sve SPK Ogulin).
Nemam rezultate starijih kadeta u težinskom tj.nisam sigurna kako s zove dečko s prvog mjesta....
1.xxx
2. moj burazer
3.Depke
Moj burazer je bio 2 u oba dvije kategorije... Penjao je prvi u svojoj kategoriji i postizao super rezultate... Baš sam sretna radi toga što je uspio.... vidiš brate ponosim se tobom... heehe... srce mi je skoro stalo kad ga je na brzinskom okrenulo naglavačke... Dogovor između Stjepana(mog buraza) i Anamarije je bio da ako osjete da ne mogu više penjati skaču do grifa kojeg mogu najviše ulovit... jer im se onda taj grif računa kao grif -.... Tako da je moj dragi buraz skočio taknuo grif i okrenuo se... Stvarno sam bila ponosna na njega i uživala sam gledajući ga.... Ali, ponosna sam ja i na Anamariju(moju krizmanicu) koja je bila prva u obje kategorije... Na Joju koji je bio prvi u brzinskom.... Njega je bilo stvarno prelijepo za gledat kako penje... Stvarno su divni....
-drugi vikend u 12 mjesecu: Tabor... Bila sam na Taboru u Samoboru... To je inaće seminar duhovne obnove.... Stvarno divno... gledati sve te ljude i njihovu vjeru... poseban je osjećaj bio kad smo išli tamo.... Molitva cijelim putem... Svi su tako sabrani i razmišlaju samo o svojoj vjeri... toliko je ljudi bilo na Taboru... stajali su u glavnoj dvorani, kapelici, na hodniku... gdje god je bilo mjesta... Zaista posebno.... Pjevalo se za vrijeme seminara.... Ali to nisu tradicionalne pjesme... To su nove pjesme prilagođene mladima... Pjevalo se iz srca.... Zaista posebno... Ali najljepše je bilo kad je fra Zvjezdan Linić dao blagoslov za prestanak pušenja... svaki pušać je donesao simbolićno kutiju cigareta i primio blagoslov.... Prekrasno cijelo vrijeme se pjevalo.... Toliko je ljudi otišto po blagoslov... A tko zna koliko je jaka njihova vjera... Ali sve u svemu bilo je super...
Škola je završila... Bogu hvala.... Jedva sam dočekala.... Ali, žao mi je što više ne ću ove godine vidjeti svoje krizmanike.... Klinci su baš zakon... Ma fora su ... Žao mi je što sam neke prestrašila na zabavnoj večeri.... Inaće na toj zabavnoj večeri sam ja glumila mumiju, a didi je bila klaun.... cool, zar ne?
Što se to događa u ovom gradu.... Toliko je nesreća bilo u zadnjih nekoliko dana.... Ivana je nestala i nakon 5 dana su ju našli mrtvu.... Toliko priča kruži gradom.... od toga da je probodena, da se predozirala, da se smrzla, da su je ubili neki dečki, da ima slomljene obje noge(no to baš i nije moguće), da je zatrpana snijegom itd. Grozno... D.S. je poginuo u lovu kad ga je prijatelj slučajno propucao... tužno je gledati sve te obitelji kako pate.... gradom kruže priče da se netko objesio u kuli... Nemam pojma... netko je to izmislio samo je pitanje tko.... Tko može biti toliko grozan.... toliko pokvaren da nešto takvo napravi.... bilo je nekoliko prometnih nesreća, ali s lakšim posljedicama... Sve je to tako teško... Kad se tako nešto dogodi onda smo tužni... Slušajući pjesmu sjetila sam se Duška.... Nije mi izlazio iz glave.... Ne znam zašto... nekad mi toliko fali.. Gledala sam slike maturanata i ustvari tražila njega među njima.... Fali mi njegov osmjeh... Zašto njegovo srce više ne kuca.... Ne znam.... nekako se bojim... teško mi je prolazit kroz sve...
btw. IZVRŠILA SAM OKLADU!!!! NISAM PILA 6.mj I SAD OPET MOGU PITI.... KOJI SAM JA KARAKTER.... ZA NE POVJEROVAT.....
Večeras ću umirati još jednom.
Gledati ću tebe i nju, sretne, zaljubljene,
Ona i ti, tako lijepi par......
Gledat ću je kako se radosno smije,
Ona....
Moja prijateljica,
Ona, ona koja je znala koliko sam te voljela,
Ona koja je znala svaku suzu koju sam zbog tebe prolila...
Ona koja me tješila, koja je govorila da ćemo biti skupa....
Ona koju sam neizmjerno voljela.....
Gledat ću vas kako se smijete, kako se volite, ljubite....
I ja ću se smijati...
Smijati ću se kao da ništa nije, kao da sam i ja sretna.....
Ta svi mi zavide što sam uvijek sretna, vesela......
Smijati ću se.......
A u sebi....
A u sebi ja ću vrištati....
Znam već, duša će me boljeti do krvi........
Znam već, plakati ću iznutra,
znam već, da ću noćas još jednom umrijeti....
I svakim tvojim poljupcem ja ću biti sve mrtvija,
i svakim nježnim dodirom ja ću biti trulija........
Noćas će jedna zvijezda pasti,
ta kažu da zvijezda padne kad jedna duša umre,
noćas će pasti moja zvijezda, ali tijelo će biti tu, živo....
Noćas ću ja umrijeti.
Ali ipak ću se smijati...
Ja vesela, vedra.......
Ja, sretna djevojka.......
SMIJ SE KOLIKO GOD DA TI JE TEŠKO JER MOŽDA SE NETKO ZALJUBI BAŠ U TVOJ OSMIJEH......
neki mi ljudi ipak toliko nedostaju da svake noći ponovno umirem....
